Persona (1966)

Davnog ljeta ’66 nastao je ovaj kultni švedski (ne akcijski, ako me razumijete) film od THE redatelja, majstora zanata – Ingmara Bergmana. Ako ste isključivi ljubitelji specijalnih efekata, pucačine i šljaštećih kostima, ovaj film biste vjerojatno trebali preskočiti, na što će vas vjerojatno navesti i sama godina početka emitiranja. No ako sedmu umjetnost štuješ radi jake priče, sjajne glume i izazivanja raznovrsnih emocija možeš mi zahvaliti kasnije. Ovo remek djelo umije da osuši bjeloočnice, poništi sve fiziološke potrebe i obuzme misli idućih par dana, ako ne i duže.

Psihotriler, nepredvidiv i dinamičan, nenormalan u najidealnijoj mjeri, tako olakšavajuće težak… Blago svima vama koji ćete ga gledati tek prvi put, a blago i meni koja ću ga ponovo pogledati danas u Kinoteci, u 20 sati, za samo 15 kunića!

Spojlati ne želim ništa, al’ iskoristit ću još jedan argument koji bi mogao ukazati na moć samoga filma… Ostvarena je sigurno jedna od najerotičnijih scena u filmskoj industriji bez prikaza ikakvog dodira, uzdaha ili golog tijela. Snaga priče….

Facebook Comments