Diskretni šarm buržoazije (1972)

Eh moja draga Europo, puna li si blaga… Ovaj tjedan, na repertoaru je Francuska, šarm francuskih dama, elegancija francuske gospode i taj milozvučni jezik flertujuće naravi.

Toplo preporučujem da si uljepšate večer i život ostvarenjem Luisa Buñuela, koji je kako kažu „predstavnik i utjelovljenje radikalne filmske avangarde u čijem se sklopu razvio filmski nadrealizam”. U punoj zrelosti i novom djetinjstvu, dobi od 72 godine, Luis je stvorio ovo remek djelo protkavši prikaz svakodnevice snovima i maštom.

Diskretni šarm buržoazije, smiona je kritika viših društvenih staleža, običnih ljudi presvučenih u svoje bogate maske. Elegancija ovog filma leži u tome što redatelj nije bijesan, ogorčen, pa čak ni ljut na takvo ponašanje. On buržoaziju nije prikazao zlom, samo ljudskom i, rekla bih, zarobljenom u svojoj kurtoaziji.

Ovaj film odiše apsurdom, sve što se dogodi nije se dogodilo, sve što nije logično događa se. I kad bih vam prepričala ovaj film, ne bih ništa spojlala, jer ovdje radnja barem u kronološkom smislu riječi – ne postoji u potpunosti.

Ovo nadrealno remek djelo širi zjenice i stvara jedan veliki upitnik iznad glave. Odmah ću vam reći da se taj upitnik neće razložiti u atome, niti prijeći u bilo koji drugi interpunkcijski znak, a baš u tome leži čar ovoga filma.

Ako u sebi želite probuditi iskreno divljenje, toplo preporučujem gledanje ovoga filma za koji mogu garantirati da nikome neće biti dosadan. Bilo mi je teško uopće staviti riječ „dosadan“ u isti kontekst s Diskretnim šarmom buržoazije…

Facebook Comments