Contratiempo (2016)

I dalje smo u europskim vodama, ali ovaj put u 21. stoljeću. Ovaj tjedan planirala sam preporučiti film The Terminal (2004), prije nego što sam stigla pogledati drugu polovicu. Moje namjere strovalile su se niz liticu sutradan, otprilike onda kada sam je i krenula gledati. Pljusnula me istina – riječ je bila o romantičnoj komediji što dakako za sobom povlači Cosmopolitan ljubavnu priču s naivnim scenarijom, meni osobno neprobavljivim.

Otpor prema takvom tipu filma stvorio je prvotno odbacivanje dobivene preporuke koju sada sa zadovoljstvom širim dalje, a riječ je o španjolskom ostvarenju Contratiempo. Nastali skepticizam bio je posljedica saznanja da mi je glavni glumac Mario Casas poznat iz teenagerskih dana iz ljubića Tri metra iznad neba. U međuvremenu razvio se otpor prema cringy romantici.

No, na sreću, misleći da dajem filmu priliku – dala sam je sebi, pa tako se i obogatila za jedno super gledalačko iskustvo. Contratiempo je triler koji  „thrill“ drži od početka do kraja obrćući i okrećući priču, mijenjajući ulogu uloge i preispitujući istinu. Jedan je od onih filmova koji te svo vrijeme drži u pripravnosti i nakon kojeg kažeš „čovječeee, e ovo je filmčina“. Iako pored fenomenalnih zaokreta na „must watch“ listu ga plasira i sjajna glumačka izvedba, te odabir glazbe… pišem i brišem u oprezu da nešto ne spojlam jer to bi bio grijeh.

Uživajte!

Facebook Comments