Za ona dobra stara vremena (2018)

Što je bitnije, gdje smo ili tko smo ?

U Zagreb dvijetisućitih Eduard i Dominik Galić – otac i sin, smještaju likove da se na sebi svojstven način bore s nepravednostima države u tranziciji.

Radnja prati društvo mladih dečkiju različitog odnosa prema istoj društvenoj situaciji. Može se steći dojam kako je mjesto življenja i ubijanje vremena jedina dodirna točka različitih profila iste ekipe. Kvartovski birc zona je okupljanja u kojoj, uz par flaša pive, nacionalni ponos i godine poznanstva, provedeni sati liče na prijateljstvo.

Tri su tipa mladenačke životne filozofije koja drže atmosferu i radnju filma. Prva je ona koja rađa mediokritet, gdje je za samoaktualizaciju dovoljan baš taj lokalni birc, koja pobjeda repke, dimić trave i neizbježno pivo. Ona je kolektivna na zajedničkim okupljanjima, no Borna i Hrvoje ipak odudaraju svojim razmišljanjem, ili razmišljanjem uopće.

Film počinje i završava duhom kolektiva, no radnja prati individualna stanja i odluke dva glavna lika, dva najbolja prijatelja, po svemu bi se reklo – dva antipoda. Tu je Borna (Karlo Mrkša), dečko koji slobodu vidi u nepodilaženju pravilima, državi, ni ljudima. Ne njeguje vrijednosti, jer zar nije očito „Di mi živimo?“. S druge strane, Hrvoje (Marko Petrić) iako se ne libi ničega kao i njegova ekipa, ipak njeguje vrijednosti znanja, prijateljstva i ljubavi, pa čak malo i idealistički.

Film je lak za doživjeti, naročito mlađim generacijama koje nastavljaju dileme glavnih likova. Dakako sjajna glumačka postava može ga približiti bilo kome, ipak govorimo i o Miljenku Brlečiću, Mustafi Nadareviću, Zijadu Gračiću, Kseniji Pajić te nedavno preminulom Ivi Gregureviću i mnogim drugima. Dobro razrađeni likovi tjeraju te da ih voliš, mrziš, žališ, cijeniš i razumiješ.

Od 31. siječnja možemo uživati u najboljem ostvarenju hrvatske kinematografije za 2018. godinu!

Facebook Comments