Gdje sam bio ja kad se upornost dijelila, gdje sam bio ja kad je semestar proletio, ne znam. A ja sam sunčanom stranom gradom hodao. I tako malo, tako malo sam o kolokvijima razmišljao…

Još do jučer su temperature bile -20°C i grad prekriven snijegom, a mi svim mogućim pokrivalima. I još do jučer su izlike o dalekim kolokvijima i rokovima prolazile. Ali, dok ispijaš tu kasnoproljetnu kavu na terasi s pogledom na bezbrižnost pada ti na pamet da za manje od dva tjedna imaš jedan kolokvij. A za njim i cijelu vojsku drugih kolokvija, seminarskih radova, zadataka, predrokova, rokova i ostalih manje bezbrižnih stvari s kojima ne želiš kvariti kavu. A sunce i dalje blaženo grije i ti ga upijaš svim porama kao da živiš od fotosinteze. Uključen ti je summer mood, razmišljanja o dalekoj obali i slanoj soli u kosi. Tko bi se uopće usred blagodati kasnoproljetnog ili ranoljetnog studentskog života želio prisjetiti realnosti. I u koliko ti trn studentskih obaveza u oku s pogledom na ljeto i bezbrižnost nije približio cijelu tvoju vojsku obaveza, vjerojatno će te uskoro opet ubosti.

Dok ti pokušavaš uživati u suncu koje je nakon duge zime napokon svanulo, nemaš mira od svog trna obaveza. A stvarno želiš barem još malo uživati, barem u miru popiti još ovaj gutljaj kave. „Još samo malo me pusti na miru, molim te, pa ću onda učiti čim dođem doma.“ – „Pustit ću te kad diplomiraš.“ – Odgovara on i znaš da više nema šale.  – Ali vidi kako je lijep dan, cvijeće cvijeta, ptice cvrkuću, odrasli ljudi uživaju na svježem zraku, a djeca se igraju…“ – „Vidim, ali ti nisi ni cvijet ni ptica a ni odrastao čovjek. Ti si student.“ Već te nervira mali glasić i poželiš učiti samo da ga se riješiš, ali i dalje nemaš puno motivacije. – Pa dobro, i studenti valjda mogu malo biti opušteni i malo uživati u proljeću.  Ionako ne želim biti netko tko samo uči i sluša neidentificirani glas koji mi govori što moram raditi.“ – Razmišljaš kako si ga sad nadmašio, kako ti neće imati što za odgovoriti i kako ćeš moći u miru ispiti još jednu kavu na suncu. Taman kad si namjestio sunčane naočale, popravio frizuru i ustao da kreneš na mjesta s manje opterećujućim razgovorima čuješ kako se netko nakašljao. – „Budi student kakvog želiš stipendirati.“ – Reče i pruži ti knjigu.

Facebook Comments