Zadnji semestar svog akademskog obrazovanja proživjela sam najstudenskiji mogući život ikad. Znam da sam prije uvijek govorila da mrzim biti student i da jedva čekam kad ću prestati bit student, što i dalje je donekle istima, ali odnedavno se u meni rodio jedan mali „ja“ koji to potajno ne želi. Nije toliko to da ne želi, koliko je u biti moj mali „ja“ zabrinut za mene. Zabrinut je zbog određenog životnog stila koji njegujem proteklih nekoliko mjeseci i zbog toga što ne zna što će se dogoditi kada taj život prestane, jer zna da se u stvarnom svijetu tako ne živi. Tehnički, postoji mogućnost bivanja vječnim studentom, ali to nikad nije dolazilo u obzir, jer ja nemam to „ja“ u sebi. Osim ako pojam studentska srijeda nije toliko isforsiran zbog toga što obje riječi počinju sa slovom „s“, onda ne mogu reći da ga razumijem,  jer najljepši dani (a i noći) mojih studentskih tjedana studentski su petci.

Dani jer kao TGIF (iako već godinama na predavanja idem samo ponedjeljkom i utorkom, tako da bi po svemu sudeći srijeda trebala biti moj TGIF, odnosno studentska srijeda bi trebala na mojoj rang listi studentskih izraza biti na višoj poziciji, ali nije), a noći zato što je petkom gro bolje vani nego subotom ili bilo kojim drugim danom ikad. Zato je ovaj tjedan moj studentski petak (iako zaista nisam ništa imala u planu) poremetio upis ocjene koji se iz nekog razloga odvija u petak u 20:00 h. Kada sam nakon simbolična dva tjedna čekanja (ovdje se da naslutiti kako sam samo ja žrtva ovog upisa, al u biti je još pedesetak ljudi na mejling listi) napokon saznala whereabouts ovog upisa, prva stvar koja mi je pala napamet kak’ bi bilo super odgovoriti na mejl s nekom super pametnom shallom tipa „hoćemo crno popola“ ili „ di kasnije“ (uvijek pomislim takve stvari, a’l ih nikad ne bi napravila, al’ bilo bi kul kad bi možda netko drugi). Zašto bi netko uništio studentima petak navečer? Vjerojatno iz istog razloga iz kojeg bi stavio studentima predavanje u utorak u 08:30 ujutro. Jer su tom nekome svi ostali termini u rasporedu vjerojatno popunjeni i ova dva suluda termina su jedini termini unutar kojih se u potpunosti može posvetiti nama, studentima.

Uglavnom, osjećam se kao da je moje pravo na privatnost opasno narušeno. Osjećam se kao da mi netko oduzima pravo na odmor i druženje s dugogodišnjim prijateljima nakon čitavog tjedna teškog odmora i druženja s dugogodišnjim prijateljima+nekim kul ljudima koje sam relativno nedavno upoznala, a’l dosta često sad vidim s njima. Sljedeći tjedan mi je prvi jedini ispit u semestru koji imam otkako sam upisala faks i jedina studentska stvar u sljedećoj srijedi bit će upis ocjena na koji kao student moram doći sljedeću srijedu. U sljedeći petak vjerojatno ću biti umorna i neće mi se dat ići van zbog ispita, a i bit će hladno. Tako da je ovaj topli petak u biti savršena prilika da odem van i također jedna od zadnjih prilika za otići van prije početka novoga semestra, iako danas uopće nisam ništa isplanirala. Hvala vam, profesori i svi koji rade u službi profesora što ni ovaj petak neću zbog vas u 20:00 h biti na nekom kul mjestu, iako ništa nisam isplanirala za ovaj petak. Oduzevši mi petak, oduzeli ste mi okus studiranja ravno s nepca. Njegov slatki nektar, njegov šećer i škrob. Skoro pa se više i ne sjećam kako je biti student.

Share this article

#NeJelena je neotkrivena kolumnistica Managera. Tajanstvena, kreativna i uvijek na nogama. Društvena kritičarka bez granica.

Facebook Comments