I karijeru Lane Jurčević, ali ne istovremeno. Šalim se, samo moj život. Shvaćam da naslov kolumne malo baca na click baitove koje svi mrzimo, ali situacija stvarno nije takva. Ostanite sa mnom. Ostanite i saznajte sve o zadnjih nekoliko dana mog života i o tome kako me spasila KKW. Ako redovito čitate moje kolumne (a znam da čitate), onda se sjećate da sam prije par tjedana pisala o tome da sam bubana. Uglavnom, nekoliko tjedana kasnije zbog iste sam te bubanosti završila u bolnici, gdje su me trebali operirati, međutim na kraju nisu. Situacija je takva da su doktori već po treći put bili sigurni u moju dijagnozu i maltene sam stajala pred vratima operacijske sale zadnjih nekoliko tjedana, da bi se na kraju ispostavilo da je prethodno spomenuta dijagnoza ipak kriva i da nitko ne zna o čemu se radi. Nakon što sam se vratila iz bolnice, u trenutku izgubljenosti, moj se tata obratio jednom svom poznaniku doktoru specijalistu, koji mu je na njegov upit o tome što i kako dalje odgovorio sa: „Nema nam druge, već moliti se Bogu da se ozljeda ne ponovi i odmah reagirati ako se ponovi“. Hipotetska situacija:

SESTRA: „Doktore, gubimo ju! Izgubila je previše krvi! Pripremite pribor za izvanredne situacije!“

DOKTOR SPECIJALIST (PRIJATELJ MOG TATE): *Vadi krunicu i svetu vodicu nasred sale i sve je dobro*

Je l’ to tak’ ide? Za to plaćamo dopunsko? Za molitvenike? Je l’ u bolnici postoji neka škrabica koju sam ja propustila? Što ako osoba nije katolik, ili je ateist? Za njih onda nema spasa? Ne kužim.

Uglavnom, trenutno smo u fazi molitve za moje koljeno. Do sad nisam spomenula da se radi o koljenu, koji reveal. Wow, ova kolumna puna je uspona i padova. Međutim, NATRAG NA KIM OMG. Da bi došli do Kim, moramo se vratiti na sam početak moje hospitalizacije. Bio je petak, primili su me u šestokrevetnu sobu, u kojoj je 6/6 kreveta bilo popunjeno. Nisam očekivala da ću biti sama u sobi, ali nisam očekivala ni sljedeću situaciju. Naime, zaprimili su me na odjel valjda za donje ekstremitete. A tko uvijek strga kuk? Pa starije gospođe! I tako sam četiri dana provela kao jedina pokretna individua u sobi te ¼ mentalno zdravih stanovnika naše male sobe na prvom odjelu, prvom katu. Čitava situacija je kulminirala zadnju večer mog boravka u bolnici. Napetost je krenula rasti već u rano poslijepodne, kada sam zaprimila vijest o tome da nitko ne zna što je mojem koljenu, što mi je uzrokovalo velik stres. Nasreću, oko 17:30 h posjetile su me moje dvije prijateljice. Dežurna sestra predložila im je da me odvedu na sladoled, međutim završile smo u parku. Po povratku natrag u bolnicu, zamolila sam sestre da mi daju nešto za spavanje, pošto noći tamo znaju biti gadne. Vrlo gadne. I to ne samo zbog hrkanja gospođe Ivke. Nedugo nakon što su mi sestre dale terapiju, lagano su se počeli opuštati moji živci, ali i živci ostalih stanovnika sobe pet. Tako da sam već oko 20:30 h bila svjedok prvim pokušajima bježanja iz bolničkog kreveta, koji nisu bili niti približno najgora stvar kojoj sam svjedočila te nedjeljne noći. I sad, kako sam mlada i još dosta toga nisam proživjela, a i pucao me Apaurin – ovakva situacija mi je bila dosta stresna. Kad kažem dosta, mislim na 8/10 na ljestvici stresa. Kao jedini izlaz iz ove neugodne situacije učinile su mi se serije koje mogu gledati na laptopu. To mi je jedino preostajalo, a mogla sam, jer mi je Marko dao onaj mali ruter. Međutim, trebala mi je neka ful HC serija, koju nisam još gledala i od koje neću ali uopće razmišljati o trenutnoj situaciji u sobi. E sad, kako sam sama po sebi critical thinker, ali i malo zato što mi je izletjela Kim na Instagramu, sjetila sam se da je Keeping Up With The Kardashians u biti to što mi treba. To što sad treba mom mozgu. I doista! Nakon samo jedne epizode to je doslovno bio moj svijet, ništa drugo oko mene nije postojalo. Najstresnija situacija u mom životu, od trenutka kad sam pritisnula play, do trenutka kad sam zaspala bila je ona kad je Khloe bila totalna gadura prema Kim. Moja misli su bile u potpunosti koncentrirane na problematiku manjka komunikacije između Khloe i njezinog transrodnog očuha. A fakat i je malo tužno, jer ju je odgajao od njene pete godine. Zaspala sam nakon dvije epizode – dvije epizode koje su mi spasile život. I sad sam tu i OK sam. Opet stalno idem na Savicu i učim za ispite dva dana prije, opet sam donekle ona stara. A tko zna koja bih nova bila da nije bilo Kim.

Share this article

#NeJelena je neotkrivena kolumnistica Managera. Tajanstvena, kreativna i uvijek na nogama. Društvena kritičarka bez granica.

Facebook Comments