Život leti kapetane.

Dugih 26 godina je prošlo od prerane smrti Dražena Petrovića, hrvatskog košarkaša i reprezentativca. Svoju posljednju utakmicu odigrao je u, rezultatski nebitnom, dvoboju protiv reprezentacije Slovenije 5. lipnja 1993. Samo dva dana kasnije, Dražen je, nažalost, izgubio onu najvažniju utakmicu.

Svoju je bogatu karijeru započeo u rodnome Šibeniku, njegovoj prvoj ljubavi. “Ako je istina da se prva ljubav nikad ne zaboravlja, onda je Šibenik ostao u meni od prvih dana. Tamo je sve počelo, premda sam emocije često gurao u stranu. Nikad, zapravo, nisam imao dovoljno vremena. Šibenik je odredio moju karijeru i pokazao mi put.”, rekao je legendarni hrvatski košarkaš. Nakon Cibone, Real Madrida i Portlanda, završio je u Netsima u kojima je, kao i svugdje, ostavio neizbrisiv trag. Njegov dres s brojem 3, umirovljen je početkom sezone 1993./1994.

Dražen je ostavio neizbrisiv trag ne samo u hrvatskoj košarci, nego u povijesti svjetskog sporta. Bio pravi košarkaški i ljudski uzor. Živio je za košarku i sport. Postao je legenda i neiscrpan izvor motivacije za sve buduće generacije hrvatskih košarkaša. S Draženom je završila i najljepša epizoda hrvatske košarke. Možemo reći da čekamo ‘nekog novog Dražena’, no istovremeno znamo da se takav sportaš i čovjek rađa samo jednom.

Od brojnih Draženovih izjava izdvojit ćemo još samo jednu: ”Ne možeš utjecati. Zašto bih se više živcirao? Moraš što prije zaboraviti da nećeš dobiti sve utakmice. Plakanje za jednim porazom, ma kako bolan bio, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si učinio sve za pobjedu, najbolje je – zaboravi. Zaboravi odmah.”

Započeli smo, a i završit ćemo stihovima pjesme posvećene našem košarkaškom Mozartu.

Kad nediljon klapa skupi se u kali, svi se tebe situ, kapetan im fali. A dani se vrte ka basket, ka srića, najlipšu si priču o mladosti priča.