Oko 160 kilometara duga barijera, koja je od 1961. godine fizički odvajala istočni od zapadnog dijela Berlina, srušena je na današnji dan prije 29 godina. Zid visok 3,6 metara, napravljen od armiranog betona, željeza i bodljikave žice sagradila je istočnonjemačka vlast u svrhu sprječavanja bijega stanovnika u zapadnu Njemačku.

U 28 godina, koliko je Zid postojao, zabilježeno je 138 smrtnih slučajeva osoba koje su pokušavale pobjeći preko Zida. U istom je razdoblju čak 5075 ljudi uspjelo prijeći Zid, a njih 574 bili su vojnici čiji je zadatak bilo čuvanje Berlinskog zida.

Nakon ostavke dugogodišnjeg vladara DDR-a Ericha Honeckera u Berlinu su započele brojne demonstracije uz parolu: “Wir wollen raus!” (“Želimo van!”). Demonstracije su svoj vrhunac doživjele početkom studenoga 1989. godine. 4. studenoga na Alexanerplatzu u Istočnom Berlinu okupilo se oko pola milijuna demonstranata.

Već je 9. studenoga 1989. godine donijeta odluka o dopuštenju putovanja u Zapadni Berlin, dok je odluka o napuštanju zemlje trebala stupiti na snagu tek sljedeći dan. Međutim, zbog greške u komunikaciji, glasnogovornik SED-a (Partije socijalističkog jedinstva Njemačke), Günter Schabowski rekao je kako odluka na snagu stupa “odmah, bez odgađanja”, a izjavu su odmah prenijeli svi njemački mediji.

U 22 sata i 45 minuta, 9. studenoga 1989. godine prijelaz je otvoren i ljudi su pušteni u Zapadni Berlin gdje su dočekani s cvijećem i šampanjcem. Bio je to kraj razdijeljenosti njemačkog naroda.

Rušenje Berlinskog Zida bio je iznimno važan događaj, ne samo za Njemačku već za cijelu Europu jer je označavao početak oslobađanja od komunističke ideologije. Pad Zida značio je pad komunizma i kraj tiranija i diktatura, ali i početak ubrzanog sjedinjenja Njemačke koje je uslijedilo 3. listopada 1990. godine.