Došao je i taj dan! Dan u godini koji čeka većina muškaraca- finale Lige prvaka. Ovog puta snage će, u Cardiffu, odmjeriti Real Madrid i Juventus. Nogomet, nažalost, nije što je nekad bio – sve se vrti oko para. Tako da se ja volim prisjetiti nekih dobrih starih vremena, kad se igralo zbog igre i navijača. A to mi je nekako postala i tradicija nabrijavanja prije samog gledanja finala, pa ću s vama podijeliti svoje najdraže utakmice koje će mi uvijek ostati urezane u pamćenje.

LIVERPOOL- AC MILAN 3:3

Definitivno najdraža utakmica svih vremena. Bilo je to finale Lige prvaka, održano 25. svibnja, 2005. godine u Istanbulu. Momčad Milana bila je od početka favorit, a to je potvrdio i Paolo Maldini pogotkom u prvoj minuti susreta. Već taj gol nagovijestio je odličan ostatak utakmice. Do kraja poluvremena Milan je vodio 3:0 pogocima Hernána Crespa. Liverpool se činio dotučen, no nekako sam vjerovao da bi se mogao vratiti u igru. I fakat je. Steven Gerrard, Vladimir Šmicer i Xabi Alonso vratili su navijačima osmijeh na lice i odveli Liverpool u produžetke. Na kraju je „rulet jedanaesteraca“ bio na strani Liverpoola i sa 5:6 uzeli pehar Milanu pred nosom. Savršena tekma za 50. finale Lige prvaka.

AJAX- DINAMO ZAGREB 2:3

Eh, da mi se vratiti u te dane. Slavne, Dinamove dane. Dvojica od aktera ove grandiozne, povijesne pobjede nad Ajaxom igraju i danas u Cardiffskom finalu, svaki na svojoj strani. Riječ je naravno o Luki Modriću i Mariju Mandžukiću. Te 2007. godine Dinamo je vodio Profesor Tanac, iliti Branko Ivanković i imao je težak zadatak. Plasirati Dinamo u Kup UEFA, pogotovo nakon 0:1 poraza na Maksimiru, činilo se kao nemoguća misija. No na Amsterdamski teren izašao je jedan potpuno novi Dinamo. Nikad nisam gledao bolje prvo poluvrijeme modrih, osim možda protiv Werder Bremena. Modrić je iz penala zabio za 0:1, drugo poluvrijeme obilježilo je nekoliko stopostotnih prilika i uslijedili su produžeci. I show Mandžukića. Frajer im je skuc’o dva gola za dvije minute, točnije u 94.-oj I 96.-oj minuti. Bila je to erupcija oduševljenja. Znam da sam umalo zaplakao. Jan Huntelaar pokušao je ublažiti poraz, no nije išlo. Dinamo je izborio plasman u Ligu UEFE a ja sam bio na „praznicima“ idućih tjedan dana.

DINAMO ZAGREB- ARSENAL 2:1

Dvoumio sam se koju bih vam utakmicu spomenuo. Naime, u užem izboru bila je i ona velika pobjeda protiv Villareala, kad je Sammir još bio u elementu. No, ipak mislim da je ovo protiv Arsenala veća pobjeda. Srušiti jednom Premierligaša nije mi bilo ni u najluđim snovima, pogotovo jer 2015. momčad nije baš dobro izgledala. No  definitivno bolje nego danas. Kako god, Dinamo je taj put igrao Ligu prvaka i u prvom kolu srušio Wengera i društvo. Mislim da je još veće čudo od same pobjede što je Arsenalu uspio zabiti Josip P(l)ivarić. Za modre je gol postigao još i Junior Fernandes, a poraz Arsenala ublažio je Theo Walcott. Bio je to još jedan sjajan bljesak Dinama. Toga danas, nažalost, više nema.

HRVATSKA- ENGLESKA 2:0

Kakvo bi to prisjećanje bilo kad ne bi spomenuli englesku krticu, odnosno poraz Engleske od Vatrenih s 2:0. Bile su to kvalifikacije za EURO 2008. u Austriji i Švicarskoj i, po meni, najljepša i najpoletnija Hrvatska koju sam ikad gledao. Slaven Bilić svoje je odabranike doveo u red i ovom pobjedom protiv Engleza dodatno učvrstio prvu poziciju u skupini. Prvo poluvrijeme prošlo je u prilikama i poluprilikama i s jednom sumnjivom situacijom u engleskom šesnaestercu (čitaj: PENAL ZA NAS KOJI NIJE SVIRAN). No to nije ubilo nadu našima, već su na teren u drugoj polovici utakmice izašli spremniji nego ikada. Borbenost se na kraju isplatila u 60-oj minuti, kada Robinsonov niz od 599 minuta bez primljenog pogotka prekida jedan jedini Eduardo da Silva. I onda je na scenu stupila engleska krtica koja je Robinsonu pomrsila račune, kada je lopta magično preskočilaeko njegove noge (nakon povratne lopte) i ušla u gol. Što reći? Koju posluku porati? Znam samo da Englezi dan,  danas nisu Robinsonu oprostili tu grešku.

ENGLESKA- HRVATSKA 2:3

Englezima nikad nismo bili dragi kao nacija, a bome ni kao repka. Još jednom smo im na istim kvalifikacijama uzeli mjeru, samo kaj se igralo kod njih – na Wembleyu. Da stvar bude gora, izbacili smo ih iz utrke za EURO. Ha – ha. Uglavnom, načeli smo ih već na početku utakmice pogotkom Nike Kranjčara, a potom je i Ivica Olić zabio za 2:0. Poravnali su Englezi rezultat u drugom poluvremenu, ali mi smo imali Mladena Petrića. Prekrasnim pogotkom Hrvatskoj je donio nova tri boda i veselje, a Englezima neviđenu tugu i prema njihovim medijima: „Sramotu nad sramotama“. Evo, suzu sam skoro pustio! (He – he)

Nadam se da sam vas nakratko „bacio“ u vrijeme zlatnog svjetskog i hrvatskog nogometa i nadam se da će nas naši nogometaši i sportaši i dalje uveseljavati svojim igrama. A sad, odo’ do ŠPARA po kikiriki jer je tekma već počela. FORZA JUVE! <3

Share this article

Mislav Petošić novinar je i student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Iako mu je prvi izbor bila arhitektura ili grafički dizajn, nekim čudom završio je na ekonomiji (smjer turizam) i postao dijelom redakcije Managera. U slobodno vrijeme najviše voli fotografirati i uređivati fotografije. Muzika je jedna od stvari koje ga pokreću. Svaki glazbeni žanr za njega je poseban, no ipak, najdraži su mu latino ritmovi. Želja mu je obići zemlje Južne Amerike. Prati svjetske trendove muške mode, treninga, prehrane, tehnologije, autoindustrije i multimedije te redovno izvještava o njima u svojoj kolumni - Muška strana priče.

Facebook Comments