Strah od negodovanja poslodavaca

Rad studenata od ove je godine skuplji oko dvije kune po satu, stoga bi poslodavac koji zapošljava studente na mjesečnoj razini za njihov rad mogao platiti i više od 300 kuna nego u prošloj godini. Nameće se pitanje utječe li povećanje satnice i negativno na studente jer bi pojedini poslodavci to mogli smatrati neisplativim te ih prestati zapošljavati.

Brojni se studenti brinu  kako bih mogli ostati bez posla radi povećanja od dvije kune koje više i ne zvuči tako primamljivo. No, to je pak zabluda jer je studentska minimalna satnica uvjetovanja i minimalnom plaćom u Hrvatskoj tako da je njihov rast uvijek proporcionalan te nema straha od gubitka posla. Naime, prema Zakonu o obavljanju studentskih poslova i odluci Ministarstva znanosti i obrazovanja, najmanja cijena rada studenata dobiva se tako da se prosječna minimalna plaća dijeli sa 160 radnih sati. U prošloj je godini minimalna plaća u bruto iznosu iznosila 3750 kuna, pa je minimalna satnica studenata bila 23,44 kune. No, od početka ove godine minimalna plaća u Hrvatskoj porasla je na 4062,51 kunu bruto, a posljedica toga je i skuplji rad studenata. Studentska satnica, naime, od ove godine iznosi 25,39 kuna u bruto iznosu. U konačnici, poslodavce će sat rada studenata sada stajati 1,95 kuna ili 8,3 posto više u bruto iznosu nego prije samo dva mjeseca.

Iako cijena rada studenata raste, ona je i dalje gotovo upola manja od prosječne satnice u Hrvatskoj te je to jasan dokaz da je zapošljavanje studenata za poslodavce više nego isplativo. Prema podacima državne statistike prosječna je bruto satnica u Hrvatskoj prošle godine iznosila 50,54 kune stoga ne čudi stoga da se mnogim poslodavcima isplati zapošljavati studente koje po satu plaćaju gotovo upola manje.

Obaveze poslodavaca prema studentima

Uz povećanje minimalne satnice studentima su se povećala i prava, a samim time i obaveze poslodavaca. Zakon uključuje i povećanje satnice od 50 posto za rad noću, nedjeljom i praznicima, pravo na naknadu za prijevoz, pravo na naknadu za topli obrok. Uključuje i reguliranje plaćene pauze od minimalno pola sata, ako student radi 6 ili više sati dnevno. Ova su prava studentima već poznata no sada su dodatno postrožena te bi ih poslodavac zakonski trebao uvažavati. Naknada za prijevoz i topli obrok su rijetkost na koju studenti nailaze iako je naizgled obavezna. Stoga zaključujemo da poslodavci ne poštuju u potpunosti zakon, no studenti i dalje odabiru  takve poslove jer znaju kako to u praksi nije slučaj.

Ponuda poslova na student servisu

S dolaskom novog zakona na stranicama student servisa nema bitnih promjena u broju studentskih poslova. Studenti se ponajviše traže za rad u turizmu i ugostiteljstvu te kao pomoć u prodaji i proizvodni. Najčešći je problem kod studentskih poslova što poslodavci nerijetko traže studenta na puno radno vrijeme što je uz fakultetske obaveze većini gotovo pa nemoguće. Stoga bih osim učestalih povećavanja minimalne satnice za studente bilo vrlo korisno i uvođenje pravila o većoj fleksibilnosti radnog vremena.