U našoj novoj kolumni imena „Male tajne velikog Sveučilišta „ kroz intervjue sa studentima „manje poznatih „ studijskih smjerova pokušat ćemo vam dočarati, često zanemarivanu, šarolikost Sveučilišta u Zagrebu. U prvom izdanju kolumne donosimo vam iskustvo mlade studentice nastavničkog smjera Akademije likovnih umjetnosti, Lucije Mihić. Više o njezinom iskustvu  na akademiji, konkurenciji pri upisu na fakultet,  ambicijama i još drugim zanimljivim dogodovštinama saznajte u nastavku.

 

MANAGER: Što te potaknulo na studij na likovnoj akademiji?

Na nastavnički studij na likovnoj akademiji potaknula me želja za učenjem o povijesti umjetnosti i ljubav prema crtanju.

 

 

MANAGER: Je li te malena upisna kvota i žestoka konkurencija demotivirala ili motivirala te na koji si se način protiv nje borila?

Malena upisna kvota koja se sastoji od samo 16 mjesta motivirala me je da bolje i više radim za prijamni ispit.Dvije godine po tri sata tjedno provodila sam pripremajući se za prijamni ispit, uz pomoć akademske slikarice. Uz to sam se još i samostalno pripremala kod kuće. Zadnjih par mjeseci bilo je vrlo stresno,ali uspjela sam ostvariti svoje ciljeve, fokusirajući se na crtanje.

 

MANAGER: Misliš li da je prednost ili nedostatak tako mala upisna kvota na smjeru? Smatraš li da je takva radna klima bolja za produktivniji rad nego na fakultetu čije je upisna kvota daleko veća?

Svakako mislim da malena kvota jedna od prednosti ovog fakulteta jer omogućuje profesorima da se individualno posvete svakom studentu te da pomognu svakome kome je potrebna pomoć. Produktivniji rad i pozitivna radna klima daleko su izraženiji nego na nekim fakultetima s velikom upisnom kvotom.

 

MANAGER: Kako izgleda tvoj prosječan dan na fakultetu?

Moj prosječan dan na fakultetu sastoji se od dva dijela: prvi dio sastoji se od predavanja koje je fokusirano na teorijski dio nastave tj. proučavanje umjetničkih djela i učenje gradiva iz povijesti umjetnosti. Drugi dio je praktični dio nastave, na kojem se nekoliko sati bavimo crtanjem ili kiparenjem.

 

MANAGER: Koji kolegij bi izdvojila kao svoj najdraži i zašto?

Kolegij koji bih izdvojila kao najdraži je kiparstvo jer nas uči formi ljudskog tijela, proporcijama i formiranju boljeg pogleda na predmete koje obrađujemo.

 

 

ER: Vidiš li se u budućnosti u kiparskim vodama, ili misliš da ćeš znanje stečeno na fakultetu iskoristiti u radu u nekom sasvim drugom području primjene?

U budućnosti se vidim kao profesora likovne kulture i kao umjetnik.

Share this article

Lucija Markić ima 22 godine i studentica je treće i četvrte godine Poslovne ekonomije EFZG-a. Nema previše slobodnog vremena, ali kad bi ga imala provodila bi ga gledajući filmove. Iskreno uživa pisati članke za Manager, a kad ne volontira radi na garderobi jednog poznatog zagrebačkog noćnog kluba i sretno je zaljubljena.

Facebook Comments