Talentirana Zagrepčanka, Elizabeta Brodić, mlada je nada hrvatske glumačke scene. Između snimanja za popularnu dramsku seriju „Drugo ime ljubavi“ koja se trenutno emitira na televiziji i kazališnih probi, pronašla je vremena za razgovor u kojemu je podijelila svoju životnu priču.


Manager: Nedavno se počela prikazivati dramska serija koja je u vrlo kratkom vremenu prikovala gledatelje za male ekrane, a Vama je pripala glavna uloga. S obzirom na to da ste tek na početku svoje karijere, kako je došlo do toga?
Čula sam za audiciju i odlučila iskušati sreću. Prvenstveno sam se prijavila za drugu, manju ulogu, međutim, u zadnji krug su me pozvali za ulogu Lole, glavne ženske protagonistice. Kada su mi javili da sam dobila ulogu, nije mi isprva bilo svejedno, ipak je to velik zalogaj, ali nakon što sam promislila, zaključila sam kako ja to mogu, glumila sam već u filmu „Za ona dobra stara vremena“ i nekoliko kazališnih predstava te sam smatrala da imam neko iskustvo. Iako, snimanje televizijske serije je potpuno drugačije, pogotovo s glumačkom ekipom s kojom ja radim, to su uigrani, profesionalni glumci koji su godinama u tom poslu. Trudila sam se biti u korak s njima i pratiti tempo koji ponekad zaista zna biti naporan.


Manager: Spomenuli ste i filmsku ulogu i kazališne predstave, znači li to da ljubav prema glumi postoji već dugo u Vašem životu?
Ljubav prema glumi je tu oduvijek, zapravo, ljubav prema umjetnosti općenito. Kao malu djevojčicu, roditelji, koji su zaljubljenici u knjige, filmove i glazbu su tu svoju umjetničku stranu, svjesno ili nesvjesno, prenijeli na sestru i mene te me upisali u plesnu skupinu Zagrebačkog kazališta mladih u čiju sam se dramsku skupinu priključila nekoliko godina kasnije. Isprva sam se bavila plesom koji i dalje jako volim, ali želja za izražavanjem riječima, a ne tijelom kao što je slučaj u plesu, je prevagnula pri odabiru životnog poziva, odnosno, upisa na Akademiju dramskih umjetnosti.


Manager: Diplomirali ste na Akademiji dramskih umjetnosti, smatrate li da ste tamo stekli sve potrebno znanje kada je riječ o glumi ili?
Da, u rujnu prošle godine sam diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti. Ono što sa sigurnošću mogu reći jest to da sam tu stekla izvrsnu podlogu za daljnje usavršavanje. Smatram da će iskustvo i svojevrsno znanje doći s odigranim ulogama. Istaknula bih da me pohađanje Akademije naučilo suživotu, na godini nas je samo dvanaest i primorani smo na kompromise i međusobno razumijevanje, prihvaćanje tuđih mana i vrlina, što se pokazalo vrlo korisnim u mom poslu i osobnom životu.


Manager: Osim televizijskih, uz Vaše se ime vežu i brojne kazališne uloge.
Kazališnu karijeru sam započela u Zagrebačkom kazalištu mladih koje sam napustila dolaskom na Akademiju zbog brojnih obaveza koje ona nosi. Međutim, nisam se u potpunosti odvojila od kazališta, naime, na trećoj sam godini odigrala svoju prvu profesionalnu ulogu u predstavi „Disco svinje“ u sklopu kazališta Exit, a po završetku fakulteta, pridružila sam se Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu na poziv svog profesora glume i mentora, Ozrena Prohića, koji je tamo umjetnički voditelj. Trenutno sam njihova vanjska suradnica, igram stare predstave, za nove trenutno nemam vremena zbog snimanja serije.


Manager: Govorili ste i o ulozi u filmu, može li se to iskustvo usporediti s televizijom i kazalištem?
Da, prije dvije godine imala sam ulogu u filmu Eduarda Galića „Za ona dobra stara vremena“. Radi se o dugometražnom filmu s čijom se tematikom mogu poistovjetiti brojni mladi Hrvati – što nakon diplome?

Bilo je to jedno predivno iskustvo koje se dogodilo pukom srećom, kao što je slučaj i s većinom mojih uloga, poklopile su se zvijezde, naime, djevojka koja je primarno dobila ulogu je odustala pa sam ja uskočila. Samo snimanje je trajalo svega petnaestak dana, puno kraće od snimanja serije, ali mi je puno značilo u glumačkoj karijeri, pomoglo mi je da se opustim pred kamerama i stvorim navike koje su bitne za kvalitetna snimanja.


Manager: Nakon glumljenja u svim područjima, koji su Vam planovi za budućnost, hoćete li se držati samo jednog formata ili?
Ne, nije mi u plan specijalizirati se samo za televiziju ili samo za kazalište. Smatram da su promjene dobre i poželjne stoga planiram izmjenjivati kazališne, filmske i uloge u serijama sve dok to bude moguće. A ako ikad postane nemoguće, ako ponestane posla, ne bojim se, ne libim se zasukati rukave i uhvatiti se primjerice konobarenja ili bilo kojeg drugog fizičkog posla. Jedino što sa sigurnošću mogu reći, Hrvatsku ne napuštam. Ne planiram slijediti taj trend koji se pojavio kod mladih u zadnje vrijeme. Smatram da će posla uvijek biti za one koji žele raditi.

Facebook Comments