Magdalena Bešker uspješna je mlada poduzetnica koja je svoj studentski put započela na Pravnom, a završila (s diplomom u rukama) na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Već šest godina uspješno vodi firmu Ulica snova iza koje se kao najpoznatiji proizvod krije personalizirani Moj planer u raznim bojama i izrađen od posebnog mekanog materijala. Za Manager otkriva koje su je to slučajnosti, ali izvrsne prilike dovele do uspješne poslovne priče i savjetuje studente što da nikako ne propuste napraviti dok još mogu uživati u blagodatima tog divnog životnog razdoblja.

Manager: Otvorila si svoju firmu u vremenu kad su se već mogle vidjeti naznake ekonomske krize. Kako si se odlučila na pokretanje vlastitog biznisa i kako su izgledali tvoje počeci?

Čim sam počela studirati krenula sam raditi, radila sam zaista puno poslova. Nakon nekog vremena shvatila sam da mi je narav takva da nikad neću moći raditi za nekoga, naravno treba poštivati autoritet, ali često bih na dogovore s nadležnima kimala glavom i napravila po svome. U ono čime se danas bavim krenula sam više iz zabave nego samog posla i na početku nisam očekivala da ću na koncu otvoriti firmu. Tek sam bila završila fakultet i vrlo brzo se, igrom slučaja, zaposlila u jednoj pivovari gdje sam im organizirala evente za cijelu Hrvatsku. Tamo sam imala enormnu količinu posla i morala sam voditi dnevnu evidenciju, koja je morala biti dobra i točna da bi se mogla snalaziti u tome. Kako sam uvijek voljela to imati fizički zapisano, tražila sam ima li negdje za kupiti lijepih planera za mene i kada mi se pri toj kupnji niti jedan nije svidio odlučila sam nešto sama smisliti. I dok sam studirala sam se angažirala oko organizacije događaja kada sam odlučivala o izradi plakata ili pozivnica, bilo mi je izuzetno zabavno vidjeti nešto realizirano na papiru, a dizajnirano s računala. Imala sam početni kapital s obzirom na zarađeno u pivovari, našla sam odličnu dizajnericu i objasnila joj što želim jer tada još nisam znala sama dizajnirati. Cijeli proces trajao je mjesecima, koliko god to trenutno jednostavno zvučalo. Trebalo je smisliti kako će rubrike izgledati i posložiti ih nekim logičnim redoslijedom, naći format, bilo mi je bitno da stane u svaku torbicu te da ju rubovi ne oštećuju, s koricama sam tada imala puno sreće jer sam našla materijal koji je bio dovoljno mekan, a da ga ima u raznim bojama. Šlag na torti bila je personalizacija – nešto mi je u svemu tome falilo, a to je bio pun pogodak jer korisnici danas mogu napisati što god hoće i na to jako dobro reagiraju.

Manager: Danas se unatoč teškim počecima možeš pohvaliti vrlo razvijenim i sad već svima znanim proizvodima. Gdje ih sve možemo pronaći, koji su distribucijski kanali koje koristiš?

Prvom godinom poslovanja se ne mogu baš pohvaliti. Planeri su izašli u siječnju, a trebali su u prosincu, Facebook prije šest godina kad sam počinjala nije bio toliko popularan pa je za promociju ipak trebalo malo više vremena. Kad sam dobila planere imala sam ogromnu količinu toga i nisam bila sigurna što s njom raditi. Tada se još nisam htjela toliko medijski eksponirati, sa svim tim sam krenula tek prije dvije godine, dugo sam se opirala, ali kada sam vidjela kakve rezultate imaju oni koji to rade, morala sam početi. Na početku sam planere poklanjala prijateljicama, one su širile dalje, a reakcije su bile odlične.

Danas odgovaram na sve mailove, stalno sam na mobitelu jer sam shvatila tijekom godina da što prije odgovorim potencijalnim kupcima na poruku, to će cijeli proces prodaje ići brže.  Privatni mail, poslovni mail, Facebook, Instagram i web shop – to su distribucijski kanali preko kojih djelujem. Planeri su se prve godine prodavali i u knjižari, a sklopila sam bila posao i s jednom drogerijom. Smislila sam bila dobru priču – potpuno hrvatski proizvod, tiska se u Hrvatskoj, korice su također odavde, a posao sklapam s hrvatskom knjižarom i hrvatskom drogerija. Međutim, u oba slučaja pojavilo se puno problema. U knjižari sam usmeno dogovorila s jednom djelatnicom dobar plan, ali ništa od očekivanog nisam dobila. Ostatak robe su mi vratili, jako su loše promovirali proizvod, rekli su mi da ću imati svoju policu koje nije bilo, ništa nije bilo poštivano, htjeli su mi i vratiti oštećene planere, a hrpa ih je bila uništena. S drogerijom je bio princip da se kupovalo i skupljalo bodove zbog kojih se za jednu kunu mogao dobiti planer, distribucija nije tad bila na meni nego na drogeriji, što je bilo odlično, ali pojavio se problem s naplatom zbog kojeg je suradnja završila čak i gore nego s knjižarom.

Danas distribucija ide online, laser kojim se gravira je ogroman i s njime se progori materijal pa je nemoguće personalizirane stvari drugačije prodavati, čak i da pogodim ime možda ne bih boju, ali mogu se ipak naći i u određenim suvenirnicama.

Manager: Proizvodi tvrtke Ulica snova ne prodaju se samo u Hrvatskoj, već i u susjednim državama poput BiH, Srbije i Crne Gore. Koji su daljnji planovi, razmišljaš li o suradnji i s drugim državama u Europi i svijetu?

Planeri su dostupni u BiH, Srbiji i Crnoj Gori, a radimo planere i na srpskom jeziku, u taj sam pothvat krenula jer sam godinu prije tamo prodavala planere na hrvatskom, međutim problem je bio naziv mjeseca pa sam ga odlučila prevesti na srpski. Da živim tamo posao bi sigurna sam bolje išao, ali i ovako dobro ide, imam suradnicu u Beogradu koja mi pomaže. Ove godine u planu imam napraviti planer na engleskom i njemačkom jeziku, takvih ambicija imala sam i prije, ali mislim da sam tek sad stasala da mogu kročiti u neki ozbiljniji biznis.

Manager: Iz perspektive nekog još uvijek mladog, ali već duže vrijeme ozbiljno zaposlenog, koja je tvoja poruka studentima koji se jednog dana planiraju odlučiti na  put sličan tvome? 

Kroz studentske poslove stjecala sam kontakte, upoznavala ljude, nikad se nikome nisam zamjerila i tad mi se otvorila fantastična prilika na poslu u pivovari. Savjet broj jedan je da ne propuštate prilike koje vam se nude jer nikad ne znate što će se ukazati i gdje će vas to nešto dovesti. Članstvo u udrugama, studentski poslovi, sve je to nešto korisno što vas, sigurna sam, lako može dovesti do budućeg uspjeha. Jedino zbog čeka žalim jest činjenica da dok sam imala priliku nisam otišla na program Work and Travel, mislim da je to neponovljivo iskustvo koje se pruža samo u tim bezbrižnim studentskim danima, poslije toliko godišnjeg odmora neće biti. Mene kada nema tjedan dana imam osjećaj kao da se sve raspada jer su ljudi naviknuli da je sve dostupno i brzo, zato, još uvijek bezbrižni studenti, uživajte u prilikama koje vam se nude samo u tom divnom životnom razdoblju.

Facebook Comments