Bivši plivač Gordan Kožulj uhvatit će BUS te sudjelovati kao panelist na panelu “Sport nekad i sada – prilike i prijetnje aktivnog bavljenja sportom”. Prije nego što sudionicima BUS konferencije otkrije svoju priču, pročitajte što je za Manager otkrio o zadovoljstvu natjecanja kao glavnom pokretaču, samostalnom upravljaju svojom karijerom te usklađivanju sportskih i akademskih obveza.

MANAGER: Jedan ste od najistaknutijih i najpopularnijih hrvatskih plivača svih vremena. U svojoj sportskoj karijeri ostvarili ste mnoge zavidne rezultate te osvojili brojna priznanja i nagrade. Jesu li priznanja bila Vaš najveći pokretač ili ste motivaciju pronalazili u drugim izvorima?

Sada s vremenskom distancom mogu prepoznati da mi je jedan od glavnih pokretača oduvijek bilo zadovoljstvo natjecanja. Naime, ljudi različito reagiraju kada ih se stavi u kontekst „head-to-head“ utrke – nekima to predstavlja nelagodnost i stres, a drugima poput meni adrenalin i zadovoljstvo. Tako sam u početku karijere htio biti najbolji u svojoj stazi za vrijeme treninga, kasnije sam samo želio pobijediti sestru koja je bila 3 godine starija i naprednija, nakon toga biti najbolji u Hrvatskoj unutar svog godišta  pa tako dalje sve do želje da postanem prvak Svijeta.

Što se tiče same motivacije, ona je bila nešto što fluktuira, posebice ako je vežemo uz zadovoljstvo natjecanja i pobjeđivanja kao što sam to ja radio. Naime, kako karijera nije uvijek išla onako kako sam želio, niti sam uvijek mogao pobjeđivati – posebice kasnije u karijeri kada samo se natjecao u međunarodnoj seniorskoj konkurenciji, bilo je potrebno resetirati pojedine stavove i poglede na karijeru. Počeo sam više uživati u procesu treniranja i malih poboljšanja, bez obzira na krajnji ishod utrke. Uvidio sam da ne mogu utjecati na to hoću li biti prvi, drugi ili peti, jer bi to značilo da trebam predvidjeti kakve će nastupe imati drugi sudionici utrke. Stoga me počelo veseliti ako sam barem malo popravio svoju izvedbu, a ako sam pri tome bio visoko plasiran – time bolje. Bilo bi to lijep osjećaj zadovoljstva ukoliko bi nakon višegodišnjeg truda i priprema izveo utrku upravo onako kako sam planirao.  Bio je to proces kontinuiranog usavršavanja, a što je zasigurno čest motiv vrhunskih profesionalaca u bilo kojoj profesiji.

MANAGER: Poznati ste po tome što ste tijekom profesionalnog bavljenja sportom samostalno upravljali svojom karijerom uvevši novi marketinški pristup promocije individualnih sportaša na hrvatskom tržištu. Promocija je bila vrlo uspješna te je rezultirala brojnim marketinškim kampanjama. Je li od početka Vaše ideje njezina realizacija tekla glatko ili ste u početku ipak nailazili na prepreke?

Prije svega važno je naglasiti sljedeće… da bi sportaš mogao imati održivu profesionalnu karijeru (posebice u Hrvatskoj) nije dovoljno dati sve od sebe na treninzima i imati dobre rezultate na natjecanjima. To su samo (osnovni) preduvjeti. Naime, za održivost profesionalne karijere potrebno je razvijati i njegovati odnose s medijima, sponzorima i zajednicom. Od njih sportaš živi i zarađuje, odnosno to mu osigurava da se može dalje baviti onime što voli. Zbog toga je gotovo jednako važno upravljati marketinškom komunikacijom koliko i ostvarivati vrhunske rezultate. Štoviše, u kontekstu prihoda, nakon što se postane brend (svima prepoznatljivo ime; engl. „house-hold-name“) rezultati mogu postati sekundarni.

Imajući to u vidu, kontinuirano sam pokušavao razvijati i tu dimenziju sportskog profesionalizma. U početku, zajedno sa sestrom i roditeljima obilazili smo potencijalne sponzore, ali i marketinške agencije kako bi identificirali partnere za suradnju. Nije bilo niti jednostavno niti ugodno. Kao prvo, nije baš zabavno obilaziti kompanije te hvaliti i „prodavati“ samog sebe – uvjeravati direktore kompanije da si baš ti idealna platforma za komuniciranje njihovih marketinških poruka. Drugo, čak i kada smo uspjeli prodati priču, osobno se nikada nisam osjećao ugodno ispred objektiva kamere van konteksta plivališta. Naime, pojedine marketinške kampanje zahtijevale su slikanje u kupaćim gaćama izvan konteksta sportskog borilišta, a to je uvijek bilo izvan moje zone komfora.

Ne bi bilo fer da ne spomenem da je bilo i lijepih elementa. Radili smo i društveno odgovorne kampanje u kojima sam zajedno sa svojim sponzorima uljepšavali vrtiće, donirali dječje domove i bolnice, promovirali zdravi način života i educirali školarce o prevenciji nasilja na sportskim tribinama. Jako je važno surađivati sa zajednicom, uroniti u probleme s kojima se ona susreće, te aktivno sudjelovati pri pronalasku i rješavanju izazova. Ljudi to prepoznaju i cijene, prihvaćaju te kao dio svoje zajednice, a onda i navijaju za tebe kao za nekoga svoga.

MANAGER: Na prvu se čini kako Vaša akademska i poslovna karijera nisu nimalo patile zbog profesionalnog bavljenja sportom. Diplomirali ste političku ekonomiju na University of California 2000. godine te završili poslijediplomski specijalistički studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Certificirani ste voditelj projekta Project Management Professional (PMP) koji izdaje institucija Project Management Institute (PMI), zaposleni ste u konzultantskoj kući Deloitte te ste uspješno proveli kandidaturu Zagreba i Rijeke za Europske sveučilišne igre 2016. Koliko je teško bilo uskladiti sportske i akademske obveze i nedostaje li Vam danas životni stil profesionalnog sportaša?

Životni stil svakog uspješnog profesionalca je vrlo sličan – radiš ono što voliš te ono postoje integrirani, neodvojivi dio svakodnevnog života. Kako bih postao uspješan profesionalni sportaš bilo je potrebno stvoriti životni stil koji je odgovarao onome čemu sam stremio, a to ne znači biti samo fokusiran kada je u pitanju trening ili natjecanje, nego organizirati svakodnevni život kojim bih si omogućio optimalne uvjete za kvalitetnu prehranu, san i odmor, fizioterapiju, marketinške aktivnosti, obrazovanje itd. Drugim riječima, nije postojalo 8-satno radno vrijeme, već smo moja obitelj i ja prihvatili stil života koji je prilagođen onom što smo smatrali vrijednim i važnim. Na isti način, nakon sportske karijere tražio sam  profesiju u kojoj bih se na isti način mogao realizirati, u koju bih na isti način mogao uroniti i dati sve od sebe. Stoga danas, kao konzultant jednako kao i kada sam bio sportaš, nemam standardno radno vrijeme te moje razmišljanje o profesionalnim performansama ne ostaje limitirano unutar uredskih zidova. Radim i učim kada god mogu i koliko je god potrebno pa to bude i kod kuće i tijekom godišnjeg odmora. Naravno, vodim računa da balansiram s obiteljskim obavezama i da ne otkidam previše vremena od igre s djecom. Međutim to nije jednostavno. Iako nisam samostalni poduzetnik, jednako kao i oni osobno prihvaćam rezultate poslovanja tvrtke te nije jednostavno isključiti taj dio razmišljanja niti kada sam doma.

Što se tiče pitanja o usklađivanja sportskih i akademskih obveza – smatram da je za svakoga sportaša izuzetno važno voditi računa o tome. Sportska karijera počinje vrlo rano, ja sam svoju počeo kao predškolska dob u vrtiću, te jednako tako rano i završava (u usporedbi s drugim profesijama). U prosjeku, vrhunski sportaši i sportašice završavaju sportsku karijeru u dobi između 25 i 30 godina, što znači da im preostaje 2/3 života o kojemu trebaju na vrijeme razmišljati i pripremati se. Pa čak i za one koji su dovoljno zaradili te nemaju egzistencijalnih problema i potrebe tražiti svoje mjesto na tržištu rada, potrebno im je naći dublji smisao te smjer svoje osobne i intelektualne realizacije. Zato je izuzetno važno razvijati sve svoje dimenzije: tjelesne, mentalne i duhovne.

MANAGER: Za kraj, koju poruku želite prenijeti sudionicima BUS konferencije i zašto ovakva događanja smatrate bitnima?

Postoji puno zanimljivih stvari kada je u pitanju business u sportu. Sport je business, štoviše, profesionalni sport je show business. Također, business je sport, odnosno ima sve ključne elemente sporta: natjecatelje (a time pobjednike i gubitnike) i platformu za natjecanje (tržište, suce/regulatora), medije, itd. Stoga smatram da je ovakva konferencija važna jer pruža jako puno informacija koje se mogu primijeniti u oba segmenta, potiče na razmjenu iskustava i dizanje kvalitete rada kako u sportu tako i u drugim segmentima businessa.

Facebook Comments