Ranko Vučinić, kao član Priredbina komunikacijskog tima zaduženog za sport stvorio je najnevjerojatniju hrvatsku sportsku priču na ledu – zagrebačke Medvjede, u zemlji u kojoj sveukupno postoje tri ledene površine. Uz Medvjede organizirao je i regionalni košarkaški spektakl ABA FINAL 4 u zagrebačkoj Areni, niz MMA borbi pod pokroviteljstvom borilačke legende Bob Sappa, finale Davis Cup susreta Hrvatske i Argentine u zagrebačkoj Areni, a uspješno surađuje i s brojim sportašima u Hrvatskoj i regiji.

Zajedno sa svojim timom ‘doveslao’ je prošle godine i do Olimpijskog zlata s Braćom Sinković čiji (komunikacijski) imidž uspješno vodi posljednjih nekoliko godina. Čest je gost domaćih i međunarodnih konferencija na temu komunikacijskog menadžmenta i sporta, a 11. ožujka bit će gost BUS konferencije u panelu „Marketinške aktivnosti u neprofitabilnim sportovima“.

MANAGER: Voditelj ste sportskih komunikacijskih projekata u agenciji Priredba Studio u sklopu čega surađujete s brojnim sportašima, klubovima te na brojnim sportskim događajima. Javnost vas najviše prepoznaje kroz  projekt  Kluba hokeja na ledu Medveščak Zagreb kao i suradnju s Braćom Sinković, našim proslavljenim veslačima. Zašto baš sport i koliko se razlikuje komunikacija kod sportskih projekata za razliku od onih  korporativnih, kulturnih ili modnih?

Vjerujem da se sve u životu događa s razlogom, i poslovno i privatno. Ponuda da pređem u sportske komunikacije, iako nisam imao iskustva u sferi sporta, za mene je u datom trenutku bila izazov koji nisam želio propustiti. I nisam pogriješio prihvativši je. Vrlo brzo se pokazalo kako je sve prethodno iskustvo koje sam stekao na poslovima, projektima, radu s klijentima koji nisu iz sfere sporta i više nego dobrodošlo i vrlo primjenjivo u sportskom menadžmentu i sportskim komunikacijama. Moj stav je vrlo jasan  – sport je biznis i, na žalost mnogih koji ne prihvaćaju da su došla nova vremena i novi način rada, sport više nisu isključivo sportski rezultati.

Naravno, nitko tu ne umanjuje sportske rezultate, teške treninge, odricanja jer to je osnova sporta i sportskih uspjeha no uz to postoji niz drugih segmenata koji utječu direktno ili indirektno upravo na te rezultate i uspjehe. Za uspjeh je danas potrebno mnogo više – komunikacija, fanovi, sponzori, sređen ili barem naizgled sređen privatni život, društvene aktivnosti, humanitaran rad… Srećom, sve je više sportaša koji shvaćaju kako njihov primarni fokus i clj trebaju biti treninzi i rezultati, a kako se njihovom karijerom izvan sportskog terena trebaju baviti profesionalaci s iskustvom.

Niti na sportske događaje više ne idete isključivo zbog sporta. Naravno, pobjeda vaše momčadi ili sportaša kojeg bodrite je primarna no jednako su vam važni i što jednostavniji način da dođete do ulaznice ili pozivnice kao i sama cijena dnevne ili godišnje ulaznice, udobnost na događaju, ponuda na baru za vaše društvo ili obitelj, dobro dizajnirana majica s nazivom ili logotipom kluba, zabava u pauzama događaja, pristup dvorani i parking i slično. Sportske komunikacije stoga su jednake onim korporativnim, cilj je stvoriti i održati pozitivan imidž na duži period, zadržati pažnju i interes javnosti, a samim time i sponzora kroz priče i informacije koje osmišljavate i plasirate prema željenim javnostima.

MANAGER: Niti jedan Vaš intervju ili predavanje ne može proći bez pitanja o tajnoj formuli uspjeha na projektima na kojima radite osobito na temu Medveščaka i populariziranju hokeja među Hrvatima. Što smatrate težim, izazovnijim, početak rada na projektu i osmišljavanje strategije ili „održavanje“ i rast već poznatog komunikacijskog projekta?

Izazov je jednak u svakom segmentu. Barem bi trebao biti. Da bi projekt zaživio, a zatim ostao na životu potrebno je svakodnevno davati maksimum, kontrolirati situacije s kojima se susrećete i usmjeravati ih za svoje dobro, svakodnevno ponuditi nešto novo što se odlično nadovezuje i uspješno nadograđuje ono što ste prethodno ponudili. Formula uspjeha je profesionalan pristup i odgovoran rad projektu. Izvan terena igra je jednaka onoj na terenu – u trenutku kad popustite, ne trenirate odnosno ne radite s jednakim entuzijazmom, ne dajete svoj maksimum, nećete postizati željene rezultate. Naravno, najveći izazov je prihvatiti, ali i znati u svoju korist  iskoristiti, situacije koje susrećete a koje nužno ne moraju u svojoj osnovi biti pozitivne za vas.

Kao osoba zadužena za komunikacije ne mogu i najčešće nemam pravo utjecati na odluku sportskog tima ukoliko želi dovesti u momčad ili pak isključiti iz momčadi nekog igrača, a koji možda komunikacijski i imidževski jest ili nije najsretnije riješenje. No, moj je posao da svoj posao odradim u najboljoj mjeri i situaciju, povoljnu ili nepovoljnu,  učinim najboljom za svoj klub ili projekt. Emocija u ovom poslu jest važna, no nije na prvom mjestu. Na prvom mjestu su profesionalnost i odgovornost prema onome što radiš i za koga radiš.

MANAGER: Kako ste se našli u PR svijetu, što Vas je to zadržalo u tom poslu sve ove godine? Koliko je bila važna uloga mentora u Vašem razvojnom putu i uživate li danas u mentoriranju mlađih kolega?

Mnogi će moj profesionalni put ocijeniti neobičnim, no to bih prije svega pripisao sredini u kojoj odrastamo. Naša sredina postavila je neka pravila za koja očekuje da ih svi slijedimo – odrastanje, škola, fakultet, posao, brak, stan na kredit – i kada netko odstupi od tih ‘svetih kanona’ društvo je u čudu. Škola i ja smo oduvijek bili na V, jednostavno nije išlo u onim dijelovima kada je za uspjeh bilo potrebno napamet naučiti definicije ili formule. Nisam želio to raditi na taj način i na nervozu i brigu, ali razumijevanje mojih roditelja, to nisam radio! No,  to me nije spriječilo da sam prepoznam svoje kvalitete, usmjerim svoje sposobnosti na pravi put, zacrtam cilj i krenem prema njemu.

Nisam se bojao izazova i nisam se bojao pogrešaka i neuspjeha. Najveća mana našeg društva jest bojati se pogreške. Zašto? Zbog koga? Pa na pogreškama se najbolje uči, a najveća kvaliteta čovjeka jest upravo sposobnost da prepozna a zatim ispravi svoju pogrešku te iz njih izvuće ono najbolje. Za svaki izazov postoji rješenje, nekada to rješenje možda znači i odustati, ali to nikako ne smije značiti predaju prije vremena. Cijeli svoj život učim iz vizija, iskustava, rada, pogrešaka ljudi s kojima surađujem bez obzira jesmo li ravnopravni članovi tima, imamo li odnos klijenta i osobe koja radi za klijenta, poslodavca i zaposlenika. Biti svjesta toga da ne znamo sve rođenjem i da cijeloga života učimo najveća je vrijednost koja će vam koristiti u profesionalnom razvoju. Danas, mentoriranje kolegama možda i smatram najodgovornijim, ponekad i najstresnijim dijelom svog profesionalnog života jer time je na meni odgovornost da od ljudi s kojima radim napravim istinske profesionalce koji vole raditi, koji ne bježe od izazova i koji će na kraju biti ponosni na svoj rad.

 MANAGER: Za kraj, koju poruku želite prenijeti sudionicima BUS konferencije i zašto ovakva događanja smatrate bitnima?

Nitko nije u ničemu  postao dobar, najbolji, uspješan preko noći, upamtite to. Nitko nije osvojio medalju na natjecanju jer je 7 dana zaredom trčao na nasipu ili 2 puta godišnje odlazio na skijanje. Nitko se nije obogatio preko noći. U životu se ništa ne događa slučajno i samo od sebe, za sve postoji trenutak i postoji razlog. U svom radu sa sportašima naučio sam ovih nekoliko poruke, modela  koje smatram iznimno bitnima:

Samo timski duh uvijek vodi prema uspjehu;

Naš Fokus uvijek treba biti na novim pobjedama, ne na onim već postignutim;

Naš poraz je najsnažnija životna i profesionalna lekcija;

Reputacija je vrlo moćno oružje koje će vam sigurno trebati u jednom trenutku;

Samo oni najuporniji postaju najbolji, a upravo oni najuporniji donose inovacije i ostvaruju uspjeh, postaju najbolji.

Učite iz iskustava, uspjeha ali i neuspjeha drugih, ne bojte se vlastitih neuspjeha i pogrešaka već učite iz njih, gradite reputaciju, ne odustajte nakon nekoliko pokušaja, vjerujte u sebe. Slijedite svoje ciljeve, ostvarujte ih, i na tom svom putu poštujte druge.

Share this article

„Manager“ je međunarodni studentski poslovni list osnovan početkom svibnja 1995. godine kao jedan od glavnih projekata Hrvatske studentske asocijacije (HSA). Već više od 20 godina dokaz je odlične suradnje s interesnim skupinama i širenje mreže mladih, ambicioznih ljudi.

Facebook Comments