Gimnastičar Marijo Možnik uhvatit će BUS te sudjelovati kao panelist na panelu „Marketinške aktivnosti u neprofitabilnim sportovima”. Prije nego što sudionicima BUS konferencije otkrije svoju priču, pročitajte što je za Manager otkrio o svojoj karijeri i uspjesima.

MANAGER: Jedan ste od najboljih i najuspješnijih hrvatskih gimnastičara i osvajač brojnih odličja i medalja s raznih svjetskih i europskih prvenstava, a imate diplomu s čak dva fakulteta. Diplomirali ste na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu te završili preddiplomski stručni studij i diplomski stručni studij sportskog menadžmenta na Visokoj školi za sportski menadžment Aspira, a trenutno studirate na poslijediplomskom doktorskom studiju na Kineziološkom fakultetu. Kako ste uspjevali, i kako još uvijek uspijevate, uskladiti sportske i akademske obveze i u oba polja ostvarivati ovako zavidne rezultate? U čemu pronalazite najveću motivaciju?

Od malih nogu tj. otkad sam krenuo u školu uvijek su mi bili škola i obrazovanje na prvom mjestu. Tome je vjerojatno pridonijelo što mi je majka učiteljica razredne nastave. Oduvijek mi je prioritet bila škola pa zatim sport i gimnastika tako da sam čak završio i osnovnu glazbenu školu za violinu. Tijekom školovanja sam započeo ozbiljno trenirati gimnastiku, krenuo sam sa 6, 7 godina, a vrlo brzo sam ušao u selekciju i počeo trenirati 3 do 4 sata dnevno te bi imao školu ujutro i popodne treninge i obrnuto. Zapravo sam već od najranijih godina učio kako se organizirati i gimnastika me naučila disciplini jer sam znao da nemam puno slobodnog vremena te sam znao da se trebam dobro organizirati kako bi uskladio i školske obveze i treninge i odmor, a da ne zapostavim prijatelje.

Nakon završetka srednje škole odlučio sam se Kineziološki fakultet  jer sam veliki ljubitelj sporta i tjelesne aktivnosti općenito i to mi je bio jedini logičan izbor. Kada sam krenuo na fakultet prioritet mi je bio završiti fakultet jer sam znao da je sport lijep i vrhunski sport nosi neke lijepe stvari, ima puno putovanja, puno stjecanja novih prijateljstava, a s druge strane sport kojim se bavim je i jako opasan tako da sam bio svjestan da to može biti danas jesi sutra nisi ako se ozljedim te da ću općenito morati raditi nešto za život i da se sportom ne mogu baviti do kraja života. Osim toga uvijek sam bio ambiciozan i moja najveća vrlina je da sam se mogao jako dobro organizirati i posložiti si prioritete i ta kvalitetna organizacija vremena mi je pomogla da završim Kineziološki fakultet i sportski menadžment u Splitu uz ostvarivanje sportskih rezultata.

Imao sam veliku podršku prije svega obitelji, a u tome me podržavao i trener, što je jako važno, iako je nekad bilo teško to uskladiti, trener je imao puno razumijevanja jer je i on završio Kineziološki fakultet.

MANAGER: Na svjetskom prventstvu u Stuttgartu 2007. godine prvi ste put izveli novi gimnastički element „Možnik“, koji je 2009. godine pod Vašim prezimenom upisan u Pravilnik Međunarodne gimnastičke federacije. Element spada u takozvane leteće elemente, koji čine najatraktivniju skupinu gimnastičkih elemenata i ima vrlo viskou težinsku vrijednost, a dobitnik ste i Rektorove nagrade za studentski rad na temu biomehaničke analize spomenutog elementa. Možete li nam ukratko ispričati pozadinu ove lijepe priče?

Na ideju za element je došao moj trener s kojim radim od 17. godine Tigran Gorički i s kojim radim i danas. On je prepoznao u meni talent i potencijal za preču i da bih se mogao specijalizirati samo za preču jer sam najteži i najviši gimnastičar, potpuno atipičan u svijetu, te nisam mogao raditi sve sprave. Kada sam radio atraktivan element koji već postoji, trener je došao na ideju da napravimo novi element koji još nije izveden tj. da se u zraku tijekom leta preko preče okrenem za 180 stupnjeva i da preču hvatam iza glave, znači da se okrenem bez vizualnog kontakta glavom od preče i uhvatim je iza glave. To je bilo 2006. godine. Tada se još ništa takvo nije radilo i bilo je jako čudno i zvučalo čak i nemoguće. Odlučio sam probati na treninzima i uspio vrlo brzo. Zatim smo krenuli u proceduru prijave elementa da bi se element upisao u Svjetski gimnastički pravilnik. Procedura je takva da sam se morao prijaviti na Svjetskom prvenstvu 2007. u Stuttgartu i uspješno izvesti element što sam uspio u kvalifikacijama. Onda svi suci analiziraju element i određuju koju će težinu dobiti. Moj je element dobio težinu E što je vrlo visoka vrijednost i puno ga gimnastičara radi. Zatim se odlučuje da li će element dobiti ime. Element mora biti dovoljno težak, zahtjevan i atraktivan da bi dobio ime gimnastičara koji ga izvodi.

Profesor Željko Hraski s Kineziološkog fakulteta koji drži Katedru iz sportske gimnastike predložio je da napravimo biomehaničku analizu mog elementa što smo napravili i taj znanstveni rad je dobio kasnije i Rektorovu nagradu te je bio i moj diplomski rad. Drago mi je da sam uspio i diplomirati i završiti fakultet na detaljnoj analizi upravo svog elementa na preči.

MANAGER: Zanimljivo, najviši ste i najteži svjetski gimnastičar, a ujedno i prvi gimnastičar kojeg sponzorira Red Bull. Kako ste uspjeli privući ovako snažnog i istaknutog sponzora i što smatrate ključem uspjeha dobrih partnerskih odnosa?

Moj prijatelj Mislav Mironović koji je donedavno bio profesionalni vozač mountainbikea je bio Red Bullov sportaš, a znamo se još iz mladih dana jer je on nekad trenirao gimnastiku. Tijekom razgovora s njim prije 7,8 godina predložio sam mu i zamolio ga da me poveže s Red Bullom jer je Red Bull firma koja ima filozofiju koja je meni jako bliska u smislu da vole adrenalin, sport, aktivnost, zanimljive i atipične sportaše, a ja sam upravo takav. Gimnastika je sport u kojem je prosječna visina gimnastičara 162/163 cm i težina oko 60 kg pa sam ja za njih „div“ i odskačem od prosječnog gimnastičara po tome. Također odskačem po tome što imam svoj gimnastički element što nema puno gimnastičara, a uz to imam i akademsku priču te sam i veliki zaljubljenik u avanturističke aktivnosti i adrenalinske sportove pa se tako u slobodno vrijeme bavim raznim aktivostima poput skakanja s padobranom, bungee jumpinga, kitesurfinga…

Red Bull mi je dao podršku nakon 2 godine kad su vidjeli da se uklapam u njihovu filozofiju jer oni ne sponzoriraju sportaša samo na temelju rezultata nego vole uzeti mlade i perspektivne sportaše pod svoje i pratiti ih kroz njihov put do uspjeha od početka do vrha, tj. dati im krila. Oko 2010. godine sam prošao u njihov centar u Austriji na testiranje i razgovor, prošao sam detaljno psihološko i fizičko testiranje koje svi njihovi sportaši prolaze. Red Bull ima u svijetu oko 700 sportaša i zaista je čast biti u tom krugu ljudi jer je potrebno i više od rezultata. To su prepoznali u meni, potpisali smo ugovor 2011. godine te sam imao veliku podršku Red Bulla kroz komunikaciju s medijima, zdravstvenu njegu i projekte što je možda najvažnije jer se Red Bull trudi i popularizirati samog sportaša i njegov sport, a to je pomoglo da se i gimnastika kao sport približi javnosti

Osim Red Bulla s nekima većim sponzorima sam surađivao, a s nekima još uvijek surađujem poput Tag Heuera, Audi,  Erste banke i Konzuma. Kako su se moji rezultati poboljšavali te kako su ljudi prepoznali cijelu priču došli su i neki drugi sponzori. I zaista sam zadovoljan što sam u tako manje popularnom sportu uspio privući jake firme koje su prepoznale moju priču i koje su me podržale i podržavaju me u karijeri.

Što se tiče dobrog partnerskog odnosa najbitnije je da je taj odnos potpuno iskren i otvoren budući da ti ipak partneri nešto daju te očekuju nešto od tebe zauzvrat i da imaju neku korist od tebe, ali to nisu nikakva prevelika očekivanja, dovoljno je objavljivati neke stvari na društvenim mrežama i korisiti usluge tih firmi što mi je bio najmanji problem, a  isto tako pričati u pozitivnom kontekstu o tim firmama koje su se zaista pokazale kao velika podrška tako da taj partnerski odnos nije teško održavati.

MANAGER: Za kraj, koju poruku želite prenijeti sudionicima BUS konferencije i zašto ovakva događanja smatrate bitnima?

Smatram da je svaka konferencija vrlo korisna i da se svatko treba usavršavati u svom interesnom području i dodatno, a ne samo u sklopu redovne nastave, fakulteta i slično nego i u sklopu različitih konferencije jer se time može zaista steći dosta iskustva te se mogu izvući dobre pouke na temelju iskustva ljudi koji su nešto prošli. To je jedna jako dobra škola za budućnost te vjerujem da će posjetitelji BUS konferencije kroz predavanja, govornike i njihove prezentacije naći nešto što će im pomoći kasnije u životu i karijeri. Ima puno predavanja i svega, ali treba jednostavno izvući srž tih predavanja, nešto što će pomoći da se čovjek kasnije usavrši u području u kojem će raditi, ali možda i nešto životnog iskustva tako da pohvaljujem svaki trud i svaku organizaciju takve konferencije.

Ne treba se ograničavati, treba se konstantno usavršavati i raditi na sebi u svakom smislu i u privatnom i  u poslovnom i kada su teški trenutci i kada čovjek misli da sve to nema smisla, da je sve krenulo nizbrdo, treba bit strpljiv, discipliniran i organiziran i znati da se svaki rad i svaki trud isplati ako si ustrajan. Nekad nije lako, najveće stvari dolaze tek nakon najvećih žrtava i odricanja i ljudi toga moraju biti svjesni jer nema lakog puta do uspjeha. Mogao bih satima pričati o tome što sam sve prošao da bih došao do ovoga gdje sam danas i koliko sam puta bio na rubu odustajanja. To je moja poruka svima na konferenciji da kada je teško treba stisnut zube, biti strpljiv i uporan i vjerovati da za sve to ima neki razlog i da sav trud i rad uvijek dođe na naplatu.

 

 

 

 

Share this article

„Manager“ je međunarodni studentski poslovni list osnovan početkom svibnja 1995. godine kao jedan od glavnih projekata Hrvatske studentske asocijacije (HSA). Već više od 20 godina dokaz je odlične suradnje s interesnim skupinama i širenje mreže mladih, ambicioznih ljudi.

Facebook Comments