Čitalačke navike rapidno su se promijenile pojednostavljenjem i napretkom interneta. Mnogi čitači okrenuli su se online inačicama poput audio-knjiga, pdf dokumenata ili pak nabavci uređaja poput kindle-a. Kupovina knjige s koricama u bliskoj budućnosti mogla bi postati tek izraz sentimenta ili puke romantičnosti te se radi takvih prognoza uvelike radi na inovaciji novih alata za olakšano čitanje.

Razni algoritmi već su zamijenili lektoriranje i uredništvo, no krenulo se i dublje. Tehnologija pokušava omogućiti optimalno korištenje. Raznim senzorima utvrditi kako najbolje organizirati stranicu, utvrditi u kojoj poziciji i u kojem stanju (hodanje, sjedenje, putovanje u autobusu) korisnik čita. Postojao bi algoritam koji bi znao razaznati zašto neki redak ponovno čitamo. Pratile bi se naše navike te se tako formirale preporuke. Sofisticiranost algoritama došla bi do te mjere da bi se mogle personalizirati korice po prijašnjim knjigama te tako privući čitača na odabir.

Granice kao da ni ne postoje do te mjere da se u slučaju ovakvog raspleta okolnosti očekuje novi stilski pravac potpunog ignoriranja uredničkih algoritama te svojevrsnog buntovnog ponašanja pisaca.

Mnogi su i pozitivni ishodi ovakve kulture čitanja. Izbjegavanje djela koja nam ne pašu, zagarantirana satisfakcija odabirom štiva, olakšano fizičko čitanje, ušteda vremena, širok opus i ostali. Samo ostaje pitanje koliko brzo smo spremni adaptirati se na nove uvjete te može li tehnologija nadjačati uspomene.

Spontanost odlaska u knjižnicu i posuđivanje knjige na kojoj prst stane kada se odbroji od deset postat će tek puka uspomena, a čitanje knjige koju je netko preporučio avanturistički potez.