Ovoga puta rubrika #Višeodstudiranja donosi intervju s mladom i perspektivnom studenticom Poslijediplomskog doktorskog studija Poslovne ekonomije te bivšom članicom Hrvatske studentske asocijacije Majom Has.  Podijelila je s nama svoja iskustva u udruzi gdje je provela cijeli svoj studij, zašto je odabrala baš nju, na što je posebno ponosna kao i svoje planove za budućnost. Zanimljivo je da se prvi puta s tiskanim izdanjem Managera, susrela još u gimnaziji!

Kako si se i kada odlučila na Hrvatsku studentsku asocijaciju? U kojem si timu/timovima bila članica i voditeljica?

Hrvatskoj studentskoj asocijaciji sam se pridružila potkraj prve godine studija. Slučajno sam saznala za regrutaciju pa sam iz čiste znatiželje otišla na prvi informativni sastanak. Nakon njega odlučila sam pristupiti timu Ljudski potencijali koji je tada vodio Zvonimir Bašić, dok je na čelu cijele Udruge bila Dalia Suša. Zapravo je cijeli moj put unutar HSA bio veoma spontan, ali je imao „uzlaznu putanju“. Ubrzo sam nakon pristupanja udruzi postala zamjenica voditelja LJP-a, Igora Nikića, koji me je najviše mentorirao i pomagao u počecima. Nakon nekog vremena počinjem pisati za Manager i pristupam timu Stručno usavršavanje. U Udruzi sam provela pet godina, gotovo cijeli svoj studij.

Na kojim si projektima radila? Postoji li neki projekt na koji si posebno ponosna?

Radila sam na svim projektima koje su organizirali moji timovi kao što su Dani SAD-a, Dani EU, Santa Sending S.O.S., regrutacije i ostalo. Moj prvi samostalni projekt bio je organizacija 20. rođendana HSA. Tada mi je to bio ogroman izazov, čak ponekad i izvorište panike i straha, no uvijek ga se rado sjećam. Međutim, kada razmišljam i govorim o HSA studentskim danima, posebno mjesto zauzima Manager. Prvi sam se put susrela s tiskanim izdanjem još u gimnaziji kada sam čvrsto odlučila da ću biti dio tima i redakcije, no tada nisam još razmišljala o glavnim funkcijama. Nekako se sve posložilo te sam u nekoliko godina „prohodala“ cijelim putem od novinarke do glavne urednice. Svaki tiskani broj priča je za sebe koja je uvijek skrivala obilje sreće, uzbuđenosti i ponosa, ali i brojne neprospavane noći. Vjerujem da je upravo činjenica da postoje studenti koji su voljni nastaviti raditi na Manager-u nešto na što sam posebno ponosna. Lijepo je vidjeti da je netko nastavio vašim stopama, da ste uspjeli usaditi ljubav prema projektu te da ste uspjeli motivirati mlade ljude da nastave put tamo gdje ste vi stali, originalno i samosvjesno, a opet nikad ne ispuštajući iz vidika temeljne ciljeve za koje ste se zajednički borili. Zapravo je vaš današnji rad i angažman moje osobno priznanje, ponos i zadovoljstvo.

Koliko te iskustvo u HSA promijenilo? Što si time dobila?

Uvjerena sam da je iskustvo članstva u HSA posebno oblikovalo moje određene navike i stavove. Prvenstveno, tu je izgradnja i nadogradnja radnih navika jer organizaciji projekta morate pristupiti ozbiljno i odgovorno i kao voditelj i kao član. Jednako tako, kada imate više obaveza, morate znati bolje upravljati svojim vremenom. Ono što sam kao voditeljica projekata učila i pokušavala svladati jest sposobnost motivacije članova svog tima kao i sposobnost koordinacije i delegacije određenih zadataka i aktivnosti. Ponekad je to zahtjevno jer su članovi vaši prijatelji i kolege s fakulteta pa je teško uspostaviti autoritet, no sve su to karakteristike koje se s vremenom usavršavaju i nadograđuju. Također, članstvo pridonosi vježbanju upravljanja konfliktima i učenju strpljenja. Konačno, sve ove godine proširile su brojna poznanstva, unutar i izvan Udruge, kao što su iznjedrile i nekoliko kvalitetnih i posebnih prijateljstava.

Čime se trenutno baviš? Zašto si se odlučila za doktorat?

Trenutno sam zaposlena u privatnom poduzeću za računovodstveno i porezno savjetovanje te studiram na Poslijediplomskom doktorskom studiju na EFZG-u. Misao o nastavku studija oduvijek je bila prisutna pa je upisivanje doktorskog studija bio nekako „prirodan“ slijed. Još uvijek imam energije i volje za učenjem, tako da mi studij ne predstavlja problem već svojevrsno zadovoljstvo, a i pobornica sam razmišljanja da čovjek kontinuirano mora svladavati nova znanja i vještine te da je takav način života nešto što obogaćuje svakog pojedinca. Prikupljanje radnog iskustva u realnom sektoru smatram veoma bitnim za profesionalnu izgradnju i usavršavanje, ali i kao čvrstu podlogu za cjeloviti pristup istraživačkom radu prilikom izrade doktorske disertacije.

Kakvu si budućnost priželjkuješ?

Ambicije za budućnost najčešće su vezane uz posao koji me u potpunosti ispunjava kao profesionalku, ali i kao osobu, te poticajnu zdravu poslovnu okolinu. Jednako tako, ne bih htjela zanemariti ni privatni obiteljski život.

Share this article

Katarina Čutura studentica je Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Osim učenja, svoje slobodno vrijeme provodi kao članica-volonterka udruge HSA u timu Manager. Voli dobre knjige, druženje sa prijateljima, izlaske, šetnje i putovanja. Želja joj je proputovati Azijom.

Facebook Comments